Africki slon

Afrički slon (lat. Loxodonta africana) vrsta je slona. To je najveći živući kopneni sisavac na Zemlji. Ranije se šumski slon (Loxodonta cyclotis) smatrao podvrstom afričkog slona, no danas se, na temelju analize DNK, uglavnom smatra zasebnom vrstom. Kako bi ih se razlikovalo, afričkog slona često nazivaju i "stepskim slonom".

Rasprostranjenost

Afrički slonovi ranije su živeli na područjima između Sahare i juga Afrike i na područjima od zapadne obale Afrike od Atlantskog okeana pa sve do istočne obale Afrike, odnosno do obala Indijskog okeana. Trenutno je njihova populacija ograničena na nekoliko nacionalnih parkova i fondova u južnoj Africi zbog lova i uništavanja njihovih staništa. Njihovo je endemsko područje etiopska regija.

Stanište

Staništa u kojima žive vrlo su različita. Žive pretežno u savanama, no često ihsrecemoe i u močvarama i rečnim dolinama. Retko zalaze u šume, to je stanište šumskih slonova, a u pravilu ne nastanjuju ni pustinje. Jedini je izuzetak pustinja Namib u kojoj živi jedna populacija koja se prilagodila tim uslovima. Pored toga, slonovi se može sresti i u planinama do visine od 5.000 m, ali su oni ipak životinje nizina.

Jako malo vrsta može prilagoditi svou okolinu kao što to slonovi mogu. Oni uništavaju grmlje, izvlače stabla do korenja i gomilaju blato što može dovesti do erozije. Ovo uništenje takođe pretvara šumovita područja u travnjake koji su potrebni životinjama koje pasu. Slonovi stvaraju vodene jame kopanjem u suvim koritima reke. Oblažu se blatom s rubova vodenih izvora kako bi se zaštitili od sunca i parazita i tako povećavaju vodene jame. Oni mogu "napraviti" nove, ali i povećati postojeće pecine u potrazi za neophodnim mineralima i, naročito, soli. Te pecine koriste kao stanište i sklonište za mnoge, različite vrsta. Kada slonovi hodaju, oni uskomešaju bube što koriste ptice koje se hrane bubama, ali i one koje jedu seme biljki koje prolazi kroz probavni sistem slonova neprobavljeno.

Građa tela

Afrički slon nateža je životinja u od svih onih koje zive na kopnu i druga najviša u životinjskom carstvu. Njihova težina varira od 3.600 do 7.500 kilograma, prosečna težina je oko 4.540 kilograma. Afrički su slonovi polno dimorfne životinje. Mužjaci su veći od ženki. Visina mužjaka može dostići i do 400 centimetara, dok visina ženki iznosi oko 3 metra. Dužina tiela im se kreće od 600 pa do 750 centimetara, a rep je nešto duži od 100 centimetara.

Imaju ogromne uši, njihova prosečna dužina iznosi oko 120-125 centimetara, dok im sirina može doseći i do 2 metra. To je jedna od najuočljivijih razlika s Azijskim slonom. Slonovi nemaju znojne žlezde i ne znoje se, pa im uši služe za rashlađivanje. Dobro su prokrvljene i kroz njih može proteći, i rashladiti se, i do 14 litara krvi u minuti.

Imaju jedinstven nos, surlu, koja se razvila spajanjem sa gornjom usnom i nema koštane konstrukcije. Surla je obično duga 150 centimetara i teška oko 135 kilograma. Očnjaci su im razvijeni u kljove duge oko 245-250 centimetara koje mogu zajedno težiti i do 120 kilograma. Jedini preostali zubi koje imaju četiri su kutnjaka koji se, nakon što se istroše, mijenjaju tri puta kroz njihov životni vijek. Ako doživi dovoljno dugo, kad mu se potroše i treći put narasli kutnjaci, više ne može žvakati i ugine od gladi.

Afrički slonovi imaju tamnosivu kožu koja je prekrivena s crnim dlakama koje se "potroše" tokom godina. Zbog toga su odrasli većinom bez dlaka. Debljina njihove kože kreće se od 2 pa do 4 centimetara, ali ipak je mve, komarci i paraziti mogu probiti.

Način života i razmnožavanje

Životni viek slonova jedan je od najduzih u svijetu sisara – oko sedamdeset godina. Njihova se starost može odrediti upoređivanjem visine tijela ili dužine kljova s vodećom ženkom krda (matrijarh). Tu su i komplikovanee metode kao što je mjerenje mase očne jabucice slona koji je nedavno umro. Njihove se uši savijaju prema tielu tokom starenja. Takođe mogu oboleti od artritisa, tuberkuloze ili krvnih bolesti kao što je sepsa (trovanje krvi). Slučajna smrt može nastupiti ako slon padne niz brijeg ili ako izgubi borbu s drugim slonom. Smrt izazvana lovom premašuje bilo kakve prirodne ili slučajne razloge uginuća kod slonova.

Afrički slonovi putuju danju ili noću u neteritorijalnim krdima koja mogu dostići i brojku od 200 slonova, čak i 1000 tokom kiša. Njihovo se društvo temelji na socijalnoj matrijarhalnoj zajednici. Matrijarh je najstarija ženka koja vodi klan koji obično čini od 9 pa do 11 slonova. Samo su blisko srodne ženke i njihovo potomstvo deo ovog krda zato što mužjaci jednom kada postanu polno zreli napuštaju krdo u kojem su rođeni i odrasli, i nastavljaju samotnjački život. Dobrobit krda zavisi o vodstvu matrijarha. Ona odlučuje kada se odmaraju, kupaju, jedu ili piju, te kada treba napustiti neko područje jer su rezerve hrane iscrpljene. Pored toga, o sećanju matrijarha ovisi zavisi krda u razdobljima velike suše. Ona se tada mora setiti mesta na kojem je bila u mladosti, a gde je sigurno da će krdo naći vodu.

Kako matrijarh biva ograničena starenjem, oko 50-60 godine, sledeća je najstarija ženka u krdu zamenjuje i ona biva ili napuštena ili sama odlazi. Ženke u krdu vežbaju majčinstvo tako što bivaju zamena majke mladunčadi drugih slonica. Dok odrasli spavaju, ove "zamenske" majke moraju zaštiti bebe i vratiti ih ako odlutaju predaleko. Mužjaci ostavljaju krdo kada dostignu polnu zrelost i putuju sami ili u krdu drugih mladih mužjaka. Oko dvadeset i pete godine počinju se takmiciti za ženke. Slonovi demonstriraju svoju dominaciju dizanjem glave, surle i ušiju. Takođe udaraju ušima, tresu glavom, tutnjaju i ispustaju zvukove slične trubi. Podčinjenost pokazuju spustanjem ušiju, spuštanjem glave, kolebanjem i trljanjem očiju.

Afrički slonovi tipično su aktivni tokom dana, ali krda u područjima visoke ljudske aktivnosti često postaju primarno noćne životinje.

Navike u ishrani

Slonovi jedu vegetaciju kao što je lišće, korenje, kora drveta, trava i voće. Svaki dan oni mogu pojesti od 100 do 300 kilograma hrane i popiti i do 190 litara vode. Tokom kišnih razdoblja slonovi jedu travu i bilje slično papirusu (Cyperus papyrus) i biljku zvanu "mačji rep" (Typha augustifolia). Tokom sušnih razdoblja u savani jedu lišće skupljeno s trnovitih stabala, često akacija, i grmlja. Močvare su zadnje mjesto gde će otići po hranu zbog toga što močvarna vegetacija sadrži malo hranjivih materija. Doduše, umirući su slonovi često nađeni u ovim područjima zbog toga što je ova vegetacija mekša, a starim slonovima često nedostaju zubi.

Grabežljivci

Većina odraslih slonova nije ugrožena od grabežljivaca. Lovci su jedini predatori odraslih slonova, ali se može dogoditi da poneko mladunče ugrabe lavovi ili hijene. Ako osete blizinu grabljivica, najveći slonovi instiktivno okupljaju mladunčad na gomilu oko matrijarha. Zatim oblikuju krugove oko skupine ranjivijih pripadnika krda, koji čine zaštitu koju grabljivci ne mogu probiti.

Razmnožavanje

Slonovi nemaju specifičnu sezonu parenja. Tokom kišnih razdoblja reproduktivnaje stopa viša dok sušni uslovii rezultuju nižom reproduktivnom stopom. Nakon razdoblja skotnosti koje traje 22 mjeseca, rađa se jedno mladunče teško oko 120 do 130 kilograma. Dvoje je mladunčadi retkost. Ubrzo nakon rođenja, ono je već sposobno i instiktivno pratiti svoju majku. Ženke imaju mladunče svakih četiri do devet godina. Starija se mladunčad odvikavaju od sisanja nekoliko meseci prije nego što se okoti sledeći mladunac. Polnu zrelost ženka dosiže u dobu između 10 i 12 godina.

Status ugroženosti

Akt o očuvanju afričkog slona iz 1988. godine i danas se sprovodi, a on zabranjuje bilo kakvo trgovanje slonovačom. Status vrste promenjen je na CITES-ovoj listi, to jest pre je bila dozvoljena kontrolisana trgovina slonove kosti, a sada je potpuno zabranjena.

Iako neki programi očuvanja slonova nude nagrade i naknadu štete koju počine slonovi na usevima, ljudi su učinili pomake kako bi očuvali slonove i naučili živeti zajedno s njima bez ikakve novčane nagrade. Stanice koje se bave očuvanjem slonova postoje u Africi, a društva koja ih podrzavaju postoje sirom sveta u Kamerunu, Engleskoj, Njemačkoj, Kenij, Šri Lanki, Južnoafričkoj republici, Zimbabveu, Švedskoj, Tanzaniji, Tajlandu i u Sjedinjenim Američkim Državama. Neki parkovi i druga područja koja ljudi sve više naseljavaju, moraju kontrolisati broj slonova takozvanim kontrolisanim ubijanjem ili ih raseljuju na područja koja ih nemaju dovoljno, jer ekosistem na određenom području može bez trajnih posledica prehraniti samo određeni, ograničeni broj slonova.

[img][/img]

Evo i jedna pesma u skladu sa temom :)