Biografije pevača i grupa

KORNI GRUPA
(Beograd)

Po napuštanju sarajevskih lndexa, klavijaturista Kornelije Kovač se preselio u Beograd gde je septembra 1968. godine oformio Korni grupu. Sastav su u početku činili gitarista Velibor Borko Kaci (ex Zlatni dečaci, rođen 1947.), basista Bojan Hreljac (ex Elipse, rođen 1948.), bubnjar Vladimir Furduj Furda (ex Elipse, rođen 1945.) a pevačica je bila Seka Kojadinović.

Prvi koncert imali su 1968. godine u Domu sindikata na izboru sportiste godine Grupa je nastupala sa igračicama što je prijatno iznenadilo publiku. Tada je u Radio Beogradu postojala emisija "Studio VI vam pruža šansu" gde su predstavljane nove grupe koje su nastupale uživo. Pozvana je i Korni grupa. Međutim, Seki Kojadinović se nije dopao izbor pesama, odbila je da peva, pa je to umesto nje uradio Kornelije. Posle tog nastupa, ona više nije bila član grupe, a Kornelije je angažovao perspektivnog soul pevača Dušana Prelevića Preleta. Već u to vreme Kornelije je želeo da ostvari svoju viziju progresivne muzike, ali to nije najbolje prolazilo kod kritike koja je očekivala komercijalne pesmice. Zato je Kornelije smislio jednostavnu pesmu "Cigu ligu" sa kojom su nastupali u Zagrebu na izboru za našeg predstavnika na Evroviziji.

Po svom obicaju Prele je odmah napravio skandal. Na nastup je došao u poslednjem trenutku, pripit, posvađao se sa Kornelijem i bilo je jasno da je njegova karijera u Korni grupi okončana. Novi pevač postao je Riječanin Dalibor Brun. Pre toga je Brun pevao u sastavu Uragani sa kojima je snimio singl (pesme "Deborah" i "Radi moje ljubavi"), zatim je prešao u grupu Bohemi sa kojima je izvodio repertoar grupa Led Zeppelin, Canned Heat i Jeff Beck Group. Sa Korni grupom je snimio njihove prve hitove "Magična ruka", "Sonata" i "Dzum ram" Sa etno orijentisanom pesmom "Pastir i cvet", Korni grupa je nastupala uHolandiji na festivalu Singing Europe. Dobili su nagradu kao najoriginalnija grupa, dok su u konkurenciji bili sastav VValace Collection i Olivija Njutn Džon (Olivia Nevvton John). U toj pesmi Komelije je upotrebio zaboravljene instrumente šargiju, tarabuk i frulu. Na Opatiji 69. godine izvode pesmu "Devojčice mala" i ona se nalazi na singlu zajedno sa pesmom "Priča se" kvarteta 4M. Kako se kod Dalibora Bruna vremenom istanjio entuzijazam, na prijateljski način se rastao od grupe, a novi pevač je 1969. godine, uz posredništvo Lokice Stefanović, postao Adolf Dado Topić koji je karijeru započeo u Dinamitima iz Osijeka Topić ubrzo u grupu dovodi svog kolegu iz Dinamita, gitaristu Josipa Bočeka (rođen 1950.) koji je zamenio Borka Kada Boček je po raspadu Dinamita osnovao sastav Boček i tri, ali je odmah prihvatio poziv da pređe u Korni grupu. Sa Topićem Korni grupa razvija svoju ideju progresivne muzike i tada nastaju, za to vreme, avangardne i neobično duge kompozicije "Jedna žena" i "Prvo svetio u kući broj 4", kao i "Etida" inspirisana klasikom i "Žena je luka a čovek brod". Sa pesmom "Jedna žena" Korni grupa na Zagrebačkom festivalu 1970. godine dobija prvu nagradu publike i žirija Iste godine rade muziku za film "Bube u glavi" Mise Radivojevića. Na B-strani singla "Bube" nalazi se i zanimljiva Kornelijeva kompozicija "Neko spava pored mene". Zatim nižu seriju hitova "Trla baba lan", "Slika" (na muziku tada nepoznatog autora Ljube Ninkovića) vodeći paralelno dve karijere: progresivnu i onu drugu, više estradnu Zanimljivo je da je pesmu "Trlababa lan" prepevala francuska pevačica Dalida i sa njom postigla veliki uspeh u svetu. Firma Philips je otkupila pravo na tu pesmu i dvadesetak pevača širom sveta je snimilo u različitim verzijama.

Godine 1971. Korni grupa snima muzičku poemu "1941." na stihove Branka Ćopića. Pored Topića, pevala je i Josipa Lisac, Poema je urađena za TV emisiju "Jedan čovek jedna pesma", koju je režirao Jovan Ristić Zatim su proveli mesec dana u Parizu prateći živom svirkom modnu reviju Prokleta Jerinakreatora Aleksandra Joksimovića i tada se za njih zainteresovao cenjeni producent Alan Milo iz kuće Barclav. Vođen svojim ambicijama 1971. godine Dado Topić napušta Korni grupu i u Zagrebu osniva sastav Time.Novi pevač, septembra 1971. godine postaje malo poznati solista Ambasadora iz Sarajeva, Zdravko Čolić. On se u sastavu zadržava samo pola godine, jer se njegov senzibilitet nije uklapao u stil Korni grupe Sa njima snima singl sa pesmama "Gospa Mica", "Kukavica" i "Pogledaj u nebo" i zatim se posvećuje izuzetno uspešnoj solo karijeri. Početkom 1972. godine za frontmana Korni grupe dolazi Zlatko Pejaković iz Osijeka, koji je pre toga pevao u grupi Zlatni akordi. Sa njim rade debi album koji predstavlja pravu prekretnicu na domaćoj sceni. Sa složenim temama "Put na Istok", "Bezglave Ja Ha horde", "Moj bol", "Glas sa obale boja", nude jednu od prvih ozbiljnih LP ploča domaće muzike. Pre njih su samo Grupa 220 i Time snimili LP. Godine 1972. Korni grupa nastupa na Montrev Jazz festivalu u Švaj-carskoj, a kao pojačanje sa njima sviraju saksofonista Mića Marković i trubač i violinista Petar Ugrin iz sastava Mladi levi. Krajem 1973. godine u Italiji pod imenom The Cor-nelians snimaju na engleskom simfo rock album "Not An Ordinarv Life" Ploča u Evropi izlazi bez adekvatne reklame i prodaje se u desetak hiljada primeraka. Taj album licencno je objavljen i na našem tržištu Redaju se opet uspešni singlovi "Oj, dodole" i "Ivo Lola" za koju je tekst urađen po motivima posled-njeg pisma Ive Lole Ribara. Pesmu "Znam za kim zvono zvoni" sa B-strane tog singla pevala je Ditka Haberl. Tu su i singlovi "Etida", "Divlje jagode", "Miris" na tekst Šarla Bodlera i "Praštanje" po pesmi Brane Crnčevića koji je u ono vreme smatran disidentom. U proleće 1974. godine sa pesmom "Moja generacija" pobeđuju na Opatijskom festivalu i postaju naši predstavnici na takmičenju za Pesmu Evrovizije u Brajtonu. Tada trijumfuje grupa ABBA sa pesmom "Waterloo", a Korni grupa osvaja dvanaesto mesto, pri dnu, što je tada bilo normalno za naše predstavnike. Singl sa pesmama na engleskom "Moja generacija" i skraćena verzija "Jedne žene" tada biva objavljen u Italiji. Na festivalu Vaš šlager sezone za pesmu "Kuda ideš, svete moj" Zlatko Pejaković dobija nagradu za interpretaciju, a Kornelije prvu nagradu žirija za kompoziciju.

Po izboru engleskog časopisa "Music Week" Korni grupa je 1974. godine, na osnovu rezultata u Jugoslaviji, proglašena za grupu godine.Razočaran slabim prijemom italijanskog albuma i lošim plasmanom na Evroviziji, Kornelije odlučuje da 1. decembra 1974. godine grupa zvanično prestane sa radom Dva oproštajna koncerta održali su u novosadskom Studiju M Nastupi su bili snimani i deo tog materijala pojavio se na prvom domaćem duplom albumu "Mrtvo more" koji dosledno prikazuje dvosmernu karijeru Korni grupe. Na jednoj ploči su njihovi hitovi sa singlova, a na drugoj živi snimci sa oproštajnog koncerta: "Put na Istok", "Čovek sa belom zastavom" i "Blues". Takođe, na duplom živom albumu "Randevu s muzikom" (Jugoton 1977.) objavljeni su njihovi snimci pesama "I ne tako običan život" i "Jedna žena", snimljeni na koncertu u novosadskom Studiju M 25 novembra 1974. Godine 1979. pojavila se i ploča "1941." na kojoj je istoimena poemaKorni grupa se ponovo okupila sa Dadom Topićem maja 1987 godine za koncert Retrovizor koji je organizovao Radio 101 u zagrebačkom Domu sportova. Te večeri su seuz njih, pojavile i druge legende: lndexi, Time, YU grupa, Drago Mlinarec i R.M. Točak band. Na duplom koncertnom albumu "Legende YU rocka" (Jugoton 1987.) Korni grupa je predstavljena snimkom "Jedna žena". Juna 1987 godine koncert Yu legendi je ponovljen i u beogradskom Sava centru. Diskografska kuća Komuna je 1996. godine objavila CD "Prvo svetio neobičnog života" na kome su snimci iz njihove progresivne faze, a uvršćena je i "Prvo svetio u kući broj 4" Ta pesma se pre toga pojavila samo na disku "Yu retrockspektiva" (Komuna 1995.) koji obrađuje period progresivne muzike kod nas Na svom CD-u "Živo i akustično" (B-92 1996.) Električni orgazam je obradio pesmu "Magična ruka", jednu od prvih u karijeri Korni grupe.Po raspadu grupe, Kornelije je započeo plodnu solo karijeru, Zlatko Pejaković je prešao u zabavnjačke vode i jedno vreme je bio neprikosnoven na festivalima. Josip Bo-čekje postao studijski muzičar, a autorski se iskazao na duplom albumu "Kongres rock majstora" (Jugoton 1975.), gde je dobio jednu stranu na kojoj je i odličan instrumental "Dinamit", posvećen njegovoj prvoj ozbiljnoj grupi iz osječke faze.Bojan Hreljac je kao studijski muzičar učestvovao na snimanju preko 4 000 pesama Radi kao producent i muzički urednik na RTS.Vladimir Furduj je kao studijski muzičar takođe snimio brojne ploče, a 1976 godine je otišao u Švajcarsku gde je završio dvogodišnju jazz akademiju. Po povratku je objavio solo ploču "Furda" (Jugodisk 1985.) na kojoj se predstavlja svojim fussion instrumentalima, a u studiju su mu se priključili vodeći beogradski muzičari: Mića Marković, Laza Ristovski, Dragan llić, Dragan Jovanović, Ivan Švager, Nenad Jelić i Neša Japanac Tokom 1986. i 1987. godine svirao je u Nemačkoj sa Dadom Topićem, a po povratku u Beograd osnovao je školu za bubnjare. U Nemačkuje ponovo otišao krajem 1989. godine gde je svirao po američkim klubovima, a vratio se 1993. godine. U okviru pedagoškog rada objavio je knjigu "Škola za bubnjare".

Diskografija

Singlovi
"Cigu-ligu'7 "Čovek i pas" (PGP RTB 1969.)
"Dzum-ram'7 "Sonata"/ "Magična ruka" (PGP RTB 1969.)
"Pastir i cvet" / "Ako jednom budeš sama" (PGP RTB 1969.)
"Trla baba lan"/"Slika" (PGP RTB 1970.)
"Bube"/"Nekospava pored mene"(PGP RTB 1970.)
"Kukavica" / "Gospa Mica gazdarica" / "Pogledaj unebo" (PGP RTB 1971.) "Pusti da te diram" / "Jedan groš" (PGP RTB 1971.)
"Pokloni svoj mi foto" / "Bez veze" (PGP RTB 1972.)
TV špice: "Povuci potegni" / "Na četiri točka" / "Maksimetar"/'Zeleni megaherc" (PGP RTB 1973.)
"Tri palme"/"Tri čoveka u kafani" (PGP RTB 1973.)
"Oj dodole"/ "Život" (PGP RTB 1973.)
"Ivo Lola" / "Znam za kim zvono zvoni" (PGP RTB 1973.)
"Etida" / "Jedna žena" (PGP RTB 1973.)
"Moja generacija" / "Zbogom ostaj o, detinjstvo" (PGPRTB 1974.)
"Moja generacija" / "Etida" (Philips 1974.)
"Kuda ideš, svete moj" / "Divlje jagode" (PGP RTB 1974.)
"Miris"/ "Praštanje" (PGP RTB 1974.)

Albumi
"Korni grupa" (PGP RTB 1972.)
"Not An Ordinarv Life" (Ricordi - PGP RTB 1974.)
"Mrtvo more" (PGP RTB 1975. dupli)
"1941 ."(PGP RTB 1979.)
"Prvo svetio neobičnog života" (Komuna 1996. kompilacija)

Izvor: Džuboks

Ambasadori


Grupu je 1968. godine osnovao gitarist Slobodan Vujović, nakon raspada sarajevskih Kodeksa, od čijih članova će s jedne strane u buducnosti nastati Bijelo dugme, a na drugoj Ambasadori.
Kroz ovaj sarajevski pop sastav prošao je niz muzičara, kao što su Perica Stojanović, Miroslav Šaranović, Sead Avdić (bubnjari) Ivica Vinković i Enes Bajramović (basisti), Vlado Pravdić (klavijature), Andrej Stefanović (sax), Krešimir Vlašić (truba), te vokalnih solista – Zdravko Čolić, Hajrudin Varešanović, Jasna Gospić i Ismeta Dervoz (Krvavac), koja je bila zaštitni znak grupe u njihovoj najplodnijoj fazi od 1972. do 1976.

Na tadašnjoj pop sceni izdvojili su se zbog naglašene instrumentalne postave s puhačima, što im je omogućavalo raskošna i zanimljiva aranžerska ostvarenja.

U početku su Ambasadori svirali muziku zasnovanu na svjetskim hitovima, no nakon prvih nastupa na domaćim festivalima zabavne muzike, počinje i njihova autorska afirmacija. Zanimljivo je da su svi pjevači Ambasadora počinjali u ovoj grupi kao potpuno anonimni solisti, a onda su napuštanjem sastava postizali izuzetne solističke karijere. Prvi je bio Zdravko Čolić. Poslije nekoliko mjeseci pjevanja s Ambasadorima 1969. godine, odmah ga je zapazio Kornelije Kovač i pozvao u svoju Korni grupu da zamijenu Dadu Topića, da bi nakon 1972. Čolic imao svoju zvjezdanu putanju.

Godine 1976. Ambasadori su predstavljali Jugoslaviju na Eurosongu s pjesmom “Ne mogu skriti svoju bol”.

Ubrzo nakon toga i pjevačica Ismeta Dervoz započinje solističku pjevačku karijeru, a na njeno mjesto dolazi Jasna Gospić i s njom grupa ostvaruje svoj sljedeći mega hit “Dođi u pet do pet”. Međutim, ni Jasna Gospić nije dugo ostala članica sastava, a s Ambasadorima je počeo pjevati mladi i do tada nepoznati Hajrudin Varešanović (pjevao u grupi Zov).

Godine 1980. Ambasadori su objavili prvi studijski album – pokazat će se da je imao ‘proročanski’ naziv – “Dao sam ti sve što se moglo dati”, no nakon toga njihov pjevač Hari Varešanović odlazi u vojsku, a Ambasadori se gase.

Godinu dana kasnije nekadašnja pjevačica grupe Ismeta Dervoz snimila je solistički album “Ismeta” (Diskoton, 1981.), s pjesmama Kemala Montena, Slobodana Vujovića, Rajka Dujmica, Enesa Bajramovića i drugih.

Osnivač i voda sastava Slobodan Vujović – Vuja novu je profesionalnu karijeru, uporedo s muzičkom, započeo kao glavni urednik u sarajevskoj diskografskoj kući “Diskoton”, ubrzo po njenom osnivanju 1974. godine i umjetnički vodio ovu kuću sve do početka rata u BiH 1992. godine, kada je “Diskoton” potpuno razoren i opljačkan.

Diskografija

Singlovi

“Poslednja serenada” / “Idila jednog macka” / “Hej vi” (Jugoton)
“Srce te zeli” / “Kao rijeka” (Radio Krusevac)
“Placem za tvojim usnama” / “Zapjevaj” (Beograd Disk)
“Zemljo moja” / “Budi s njom” (Diskoton)
“Nocas mi se pjesma pise” / “Ne mogu skriti svoju bol” (Diskoton)
“Usne imam da ga ljubim” / “Prazan je moj dom” (Diskoton)
“Dodji u pet do pet” / “Jer zelim sada sve da znam” (Diskoton)
“Odrpance” / “Voljela bih” (Diskoton)

Album

“Dao sam ti sto se moglo dati” (Diskoton 1980.)
/net

Lutajuća srca


Akustičarski trio Lutajuća srca su 1970. osnovali Spomenka Đokić (vokal), Milan Marković (gitara, klavir, violončelo, prateći vokal) i Miroljub Jovanović (gitara, prateći vokal). Autorski tandem grupe činili su Jovanović i Marković, a povremeno su snimali pesme drugih kompozitora.

Na Omladinskom festivalu u Subotici 1972. godine su za pesmu "Još malo" osvojili prvu nagradu žirija i prvu nagradu publike, kao i nagradu za najbolji tekst. Na festivalu Vaš šlager sezone 1973. godine dobili su nagradu Saveza kompozitora Jugoslavije za pesmu "Jefimija" Dženana Salkovića. Iste godine predstavljali su Jugoslaviju na X svetskom festivalu omladine i studenata u Istočnom Berlinu. Tokom sedamdesetih su često nastupali na festivalima i osvajali nagrade. Sa njima su na koncertima i snimanjima povremeno sarađivali Vesna Koljević (klavir) i Rista Trajković (flauta).

Godine 1975. napustila ih je Spomenka Đokić, a grupa je pauzirala zbog obaveza članstva prema JNA. Po povratku iz vojske nastavili su sa članicom Elvirom Ignjatović. Po povratku Spomenke Đokić u grupu 1981. godine, objavljuju LP "Strepnja" na kome su pored ostalih zapažene numere "U poznu jesen" po pesmi Vojislava Ilića i "Večernja pesma" Sidni Lanijera. Članovi grupe su pisali muziku za pozorište, film "Košava" i TV seriju "Partizani"

Spomenka Đokić-Krstić radi kao nastavnik muzike u osnovnoj školi, Miroljub Jovanović je muzički urednik na niškoj TV "Belle Amie", a Milan Marković svira violončelo u simfonijskom orkestru. Poslednjih godina grupa je obnovila aktivnost, a planiraju objavljivanje diska na kome će se, uz osvežene verzije starih pesama naći i novi materijali.

DISKOGRAFIJA

Singlovi
"Još malo" / "Seti se" (PGP RTB 1972)
"Putnik" / "San" (PGP RTB 1973)
"Jefimija" / "Pruži ruke" (PGP RTB 1973)
"Balada o barbi" / "Svetlosti jutra" (PGP RTB 1973)
"Brod za sreću" / "U sumrak" (PGP RTB 1973)
"Slutnja" / "Oni su se zavoleli" (PGP RTB 1974)
"Poslednje jutro" / "Godine" (PGP RTB 1974)
"Ti si tu" / "Luta srce moje" (PGP RTB 1974)
"Naša ljubav" / "Peščani grad" (PGP RTB 1974)
"Verujem u ljubav" / "Poruka kiše" (PGP RTB 1975)
"Strepnja" / "Zaboravi me" (Diskoton 1979)
Albumi
"Lutajuća srca 1" (PGP RTB 1974)
"Strepnja" (PGP RTB 1981)
"Šuma je izviđački drug" (PGP RTB 1981)
Izvor: Karike

Colonia


Sastav čine:
Glavni vokal: Indira Vladić Mujkić
Autor i producent: Boris Đurđević
Menadžer i DJ: Tomislav Jelić (Kameny)

Biografija

Colonia je najpopularnija dance grupa u Hrvatskoj koja je osnovana 1996. godine u Vinkovcima. Poznata je naročito po tome što je davala svoje pjesme za naslovne glazbene špice Big Brother showova.

Prva objavljena pjesma grupe Colonia je bila Nek' vatre gore sve, a odmah iza nje Sve oko mene je grijeh koja je postala hit kod slušatelja i vrtila se po radio stanicama svakodnevno. Prvi album objavljuju 1997. pod nazivom Vatra i led. Nakon toga Colonia ne prestaje nizati uspjehe, kako na domaćem tako i na inozemnom tržištu.

2001. godine album Milijun milja od nigdje postaje najprodavaniji album u Hrvatskoj u zadnjih 10 godina do tada. Pjesmom Za tvoje snene oči osvajaju Grand Prix na Hrvatskom radijskom festivalu te pjesma postaje hit godine. Sljedeće godine s albumom Izgubljeni svijet opet postižu neopisiv uspjeh, tako je recimo samo pjesma Oduzimaš mi dah osvojila opet Hrvatski radijski festival te proglašena opet najizvođenijom pjesmom godine.

Sljedeće godine 2003. s pjesmom C'est la vie opet osvajaju HRF, te opet zaradila nezapažen uspjeh te godine. Tim albumom je i završila era Colonie bar što se tiče jako velike popularnosti. 2005. je objavljen album kolekcija najboljih pjesama do tada pod nazivom Najbolje od Svega, dok je 2006. snimljen album Do kraja s kojim je istoimena pjesma postala himna tada održavanog Big Brothera. Zadnji album Pod Sretnom Zvijezdom napravljen 2008. godine je poznat po tome što je izdao pjesmu (koja je bila zaštitni znak Big Brothera na Tajlandu) pod nazivom Avantura zove me.

Colonia je poznata uvijek bila kao grupa koja je uvijek težila atraktivnim spotovima i novim detaljima naročito vezanima uz nove spotove čime su stvarali neku novu inovativnost i video efekte koji dotada nitko nije imao.


Albumi
Ritam ljubavi
Jača nego ikad
Milijun milja od nigdje
Izgubljeni svijet
Dolazi oluja
Najbolje od svega
Do kraja


Pod sretnom zvijezdom
/net

Novi Fosili

Grupa Novi Fosili, svejugoslovenski brand iz sretnih vremena 1970-ih i 1980-ih godina i najbolja domaća grupa pop i zabavne muzike kod nas. Njegovali su mješavinu vedrih i zabavnih pjesama za djecu i mlade, ljubavne balade urbanog teksta sa pjevnim refrenima i suvremenim aranžmana, a ne rijetko su kombinirali zagrebačku i dalmatinsku šansonu, ovisno od festivala na kojem bi nastupali. Uz Olivera, Zdravka Čolića, Nedu Ukraden i grupe "Magazin" i "Srebrna krila" činili su samu kremu domaće zabavne muzike.


Historija

"Novi fosili" osnovani su 1969. godine, a prve diskografske uspjehe bilježe 1976. godine dolaskom Rajka Dujmića. Te godine, stiže i poziv za naš najznačajniji festival, Splitski festival na Prokurativi. Njihova vedra i poletna pjesma "Diridonda", bazirana na dalmatinskom melosu postaje hit u cijeloj Jugoslaviji, a ohrabreni tim uspjehom mladići odlučuju raditi još upornije. Rajko Dujmić se ubrzo iskazuje kao vrsni kompozitor i grupa ubire festivalske nagrade i priznanja krititke na gotovo svim domaćim festivalima, a zapaženi su i na inozemnim natjecanjima u Dresdenu i Bratislavi.

"Novi fosili" postaju najpopularnija grupa kod nas, primaju Estradnu nagradu, a nekoliko godina važe i kao «grupa godine». Na svim koncertima nastupaju isključivo s vlastitim programom, koji se u najvećem dijelu sastoji od Dujmićevih pjesama. U tom periodu izlazi oko 15 singlica i 6 LP ploča. Neke od tih pjesama postale su hitovi za sva vremena: "Da te ne volim", "Reci mi tiho, tiho", "Saša", "Šuti moj dječače plavi", "Sanja", "Plava košulja". Grupa ne zanemaruje ni koncertnu aktivnost i kontakt s publikom uživo. Slijede mnogobrojne turneje po tadašnjem SSSR-u, Americi, Kanadi i zemljama Europe.

1983. godine dotadašnju vokalnu solisticu, Đurđicu Barlović, zamjenjuje Sanja Doležal, donoseći grupi svojom mladošću dah vedrine, radosti i novog entuzijazma. Ova postava realizirala je nekoliko LP ploča s najvišim mogućim nakladama u tadašnjoj pop diskografiji. 1986. godina "Novim fosilima" je donjela i nagradu publike, odnosno 3. nagradu Stručnog žirija na Međunarodnom festivalu u Dresdenu. Uz to, ploča «Za dobra stara vremena» dobija Grand Prix JRT-a za najbolji album u kategoriji pop muzike 1986. Godinu kasnije, 1987. "Novi fosili" predstavljaju Jugoslaviju na Eurovizijskom natjecanju, s pjesmom "Ja sam za ples" i osvajaju visoko četvrto mjesto. Singl s pjesmom objavljen je u devet evropskih zemalja.

Nakon razlaza prvotne postave 1990., grupa se u novoj postavi rastaje oktobra 2001., objavivši prekid suradnje nakon 30 godina postojanja. Ipak, na opću radost svojih slušatelja "Novi fosili" se 2005. ponovo okupljaju u starom sastavu sa Sanjom Doležal i Vladimirom Kočišom-Zecom.

Festivali

Brojni nastupi na gotovo svim jugoslovenskim festivalima, pogotovo na Splitskom festivalu, gdje debitiraju sredinom 1970-ih. godina. 1987. predstavljaju Jugoslaviju s pjesmom "Ja sam za ples" na Euroviziji u Briselu.


Diskografija

Albumi:
1974 - Novi fosili
1978 - Da te ne volim
1980 - Nedovršene priče
1981 - Budi uvijek blizu
1981 - Hitovi sa singl ploča
1982 - Za djecu i odrasle
1983 - Poslije svega
1983 - Volim te od 9 do 2 (i drugi veliki hitovi)
1985 - Tvoje i moje godine
1986 - Za dobra stara vremena
1987 - Dijete sreće
1987 - Poziv na ples
1988 - Nebeske kočije
1989 - Obriši suze, generacijo
1991 - Djeca ljubavi
1993 - Najbolje godine (kompilacija)
1995 - Druge godine
1996 - Bijele suze padaju na grad
1998 - Pričaj mi o ljubavi
1998 - Ljubav koja nema kraj (kompilacija)
1999 - Jesen
2005 - Za dobra stara vremena (kompilacija)

Izvor: Wikipedija

Magazin


Magazin je muzička pop-grupa porijeklom iz Splita. Nastali su krajem 1970-ih/početkom 1980-ih godina kao "Dalmatinski magazin", da bi se kasnije preimenovali u "Magazin". Prvu singl ploču s pjesmama "Školski dani" i "Uspomene toplog ljeta" objavili su 1979. godine pod imenom "Dalmatinski magazin", a prvi album "Slatko stanje" objavljuju 1982. godine.

Kroz grupu je prošlo nekoliko pjevačica, između ostalih: Ljiljana Nikoloska i Danijela Martinović. Njegovali su mješavinu dalmatinskog i mediteranskog popa sa laganim pjesmama ležernijeg teksta, da bi danas prešli na balkanski etno-pop sa istočnjačkim motivima.

Brojni nastupi na festivalima, pogotovo na Splitskom festivalu, gdje debitiraju 1980. godine. 1983. na 23. "Splitu ´83" lansiraju jedan od svojih najvećih hitova - "Kokolo". Na Euroviziji 1994. godine nastupaju s pjesmom "Simpatija". Pjesmom "Ne tiče me se", za koju je snimljen i spot u režiji Zorana Peze, osvajaju prvo mjesto publike na festivalu Splitska fjera Split04 u Splitu.


Članovi grupe
Danijela Martinović
Ljiljana Nikoloska
Jelena Rozga
Vjekoslava Huljić
Tonči Huljić

Festivali
1982 - Split 82
1983 - Split 83
1984 - Split 84
1985 - Split 85
1997 - Dora 1997
1998 - Dora 1998
1999 - Melodije Jadrana 1999
1999 - Split 1999
2000 - Dora 2000
2000 - Split 2000
2001 - Tonika 2001
2002 - Hrvatski Radijski Festival 2002
2003 - Hrvatski Radijski Festival 2003
2003 - Split 2003
2004 - Split 2004
2005 - Dora 2005
2006 - Dora 2006

Diskografija
1982 - Slatko stanje
1983 - Kokolo
1984 - O, la, la
1985 - Piši mi
1986 - Put putujem
1987 - Magazin
1988 - Besane noći
1989 - Dobro jutro
1990 - Svi najveći hitovi 1983-1990
1991 - Da mi te zaljubit u mene
1993 - Došlo vrijeme
1993 - Najbolje godine
1994 - Simpatija
1996 - Nebo boje moje ljubavi
1998 - Da si ti ja
2000 - Minus i plus
2002 - S druge strane mjeseca
2004 - Paaa..?
2005 - Dueti 1985 - 2005

Izvor: Wikipedija

INDEXI
(Sarajevo)

Grupa je osnovana 1962. godine u Sarajevu i postala je sinonimom izuzetne sarajevske rock škole. Indexe je osnovala grupa studenata, pa otuda potječe i naziv grupe. Osnivači Indexa su: Ismet Nuno Arnautalić (ritam gitara, koji je kasnije sa Goranom Bregovićem i Zoranom Redžićem osnovao grupu Jutro, a koja je pak 1974. postala Bijelo Dugme) i Šefko Akšamija (bas gitara). Grupu su zajedno sa njima činili: Slobodan Misaljević (solo gitara), Ðorđe Uzelac (klavijature) i Nedim Hadžihasanović (bubnjevi).

U početku su svirali uglavnom instrumentalnu glazbu, obrade svjetskih hitova The Shadowsa i The Kinksa, ali je povremeno s njima nastupao i pjevač Alija Hifizović. 1963. godine dolazi do prve promjene u sastavu grupe, na bubnjeve umjesto Hadžihasanovića, dolazi Ðorđe Kisić.

Na prvoj Gitarijadi u Beogradu 1964. godine Indexi su osvojili drugo mjesto i kao nagradu dobili mogućnost da snime prvi singl na kojem su se našla četiri instrumentala. Krajem 1964. godine Indexima se priključuje pjevač Davorin Popović, koji je do tada nastupao sa grupom Pauci. Iduće godine grupu su napustili Misaljević, Akšamija i Uzelac, a iz grupe Lutalice dolaze gitarist Slobodan Bodo Kovačević i basist Fadil Redžić.

1967. Indexi nastupaju na prvom sarajevskom festivalu Vaš šlager sezone s pjesmom “Oko malih stvari svađamo se mi”. Potom su nastupili s pjesmom “Pružam ruke” na natjecanju za pjesmu Europe. Dolaskom orguljaša i kompozitora Kornelija Kovača 1967. godine, Indexi se više orijentiraju na vlastiti materijal.

U listopadu 1967. godine nastupili su na festivalu u Opatiji i postali prvi VIS koji je sudjelovao na toj manifestaciji. Izveli su pjesme “Nedjeljom ujutro” i “Neću biti sam” Ðorđa Novkovića. Te su godine na koncertima i pločama pratili Zdenku Vučković. U proljeće 1968. bubnjar Ðorđe Kisić napušta Indexe, a na njegovo mjesto dolazi Miroslav Šaranović (ex Dinamiti, Proarte). Na Opatijskom festivalu iste su godine osvojili treću nagradu za pjesmu “Jutro će promijeniti sve”. U jesen iste godine Kornelije Kovač odlazi u Beograd gdje je osnovao Korni grupu, a na njegovo mjesto dolazi novi klavijaturist Ðorđe Novković.

1969. godini snimili su pjesmu “Plima”, te prvu domaću rock poemu “Negdje na kraju u zatišju” koja je trajala duže od 10 minuta. U prosincu iste godine u vojsku je otišao Ismet Nuno Arnautalić i više se nije vratio u grupu. Početkom 1970. dolazi do još jedne promjene u sastavu grupe, na umjesto Ðorđa Novkovića, koji se pridružio grupi Pro arte, na klavijature dolazi Ranko Rihtman. Te godine su sa pjesmom Hrvoja Hegedušića “Da sam ja neko…” na rock večeri Zagrebfesta osvojili drugo mjesto, iza Korni grupe. Iduće su godine pobijedili na Zagrebfestu sa pjesmom “Izvor”, ponovno ispred Korni grupe, ali pjesma nažalost nikada nije snimljena i objavljena na pločama. Iz grupe potom odlazi Ranko Rihtman, a dolazi Vlado Pravdić, no on se nije dugo zadržao, pa je klavijaturist Indexa postao Enco Lesić.

U siječnju 1972. Indexi su na TV Beograd promovirali Lesićevu pjesmu “Sve ove godine” koja je postala mega-hit. Lesić ubrzo napušta Indexe i u Zagrebu osniva grupu Spektar. S Indexima ponovno svira Vlado Pravdić, koji ostaje do 1973. kada prelazi u grupu Jutro. U proljeće 1972. nastupili su na Boom festivalu s pjesmom “Hej ti, mlado momče”. Na Zagrebfestu iste godine izveli su pjesmu “Sanjam”, a po povratku u Sarajevu snimili su skladbu “Balada”, te su te dvije pjesme zabilježene na iznimno popularnom singlu. U listopadu te godine u sarajevskoj Skenderiji velikim su koncertom obilježili deset godina karijere. U studenom iste godine, sa četverogodišnjim zakašnjenjem, napokon je objavljen maxi singl s “Plimom”. Ploča je dostigla visok tiraž i postala evergreen u karijeri Indexa.

Početkom 1973. godine došlo je do čudne glazbene fuzije sa sastavom Pro arte. Indexi su ostali bez klavijaturiste, pa su sa Novkovićem smislili neobično riješenje da spoje dvije grupe, jer je i sastav Pro Arte bio u krizi. Grupi je pristupio i pjevač Vladimir Savičić Čobi, pa su djelovali pod nazivom Pro arte – Indexi. Zajedno su odradili turneju po Bugarskoj, a snimku njihovog nastupa objavila je izdavačka kuća Balkanton.
Indexi su u travnju 1973. pobijedili na festivalu Vaš šlager sezone s pjesmom “Predaj se srce”, a ona im je donijela i prvi zlatni singl. Ovo je bio prijelomni trenutak u karijeri Indexa koji sve više napuštaju avangardni rock i počinju se baviti laganim notama. U studenom su Popović i Kovačević otišli u vojsku, pa grupa nije djelovala oko godinu dana. U to je vrijeme izašao njihov prvi LP, ali ne s novim pjesmama, nego kompilacija najuspješnijih kompozicija sa singlova.

Krajem 1974. grupa je nastavila s radom ali u novom sastavu. Umjesto Šaranovića bubnjeve je zasvirao Milić Vukašinović, a na klavijaturama, koje je napustio Novković zbog preseljenja u Zagreb, zasvirao je Miroslav Maraus.

Uoči nove 1975. grupa je snimila singl s pjesmama “Bacila je sve niz rijeku” i “Pogrešan broj”. U veljači te godine održali su spektakularan koncert u Skenderiji i doživjeli očekivani trijumf. Tijekom turneje po Jugoslaviji grupu je napustio Maraus, a vratio se Lesić. Na Opatijskom festivalu te su godine pjevali “Ti si mi bila naj naj”, na šlageru “Volim te”, a na Splitskom festivalu predstavili su se sa skladbom “Obala pusta, obala vrela”.

U drugoj polovici 1976. Davorin Popović je izdao solistički album “Svaka je ljubav ista (osim one prave)” koji su snimili kompletni Indexi. Te godine Indexi su na Vašem šlageru nastupili sa pjesmom “Moja Hana”, a Davorin je dobio nagradu za najbolju interpretaciju. U ljeto te godine odradili su turenju po bivšem SSSR-u, te turneju sa Zdravkom Čolićem po Jadranu. Krajem 1976. Vukašinović je otišao u Bijelo dugme, a bubnjeve su po potrebi svirali Stojanović i Kisić.

Ambiciozni album “Modra rijeka” objavili su 1978. godine i poslije dugo godina vratili se autorskoj muzici. Nakon ovog izvanrednog albuma, na kojem je kao gost stihove recitirao Fabijan Šovagović, nizali su pjesme “Ispili smo zlatni pehar”, “Pozovi me na kafu”, “310 poljubaca” i “Pozdravi Sonju”.

Davorin Popović 1984. snimio je drugi solo album “S tobom dijelim sve”, na njemu je pjevao pjesme Kemala Montena, Kornelija Kovača i Fadila Redžića, a ponovno su ga pratili Indexi.

1986. Indexi su objavili četverostruku LP kompilaciju s izborom najuspješnijih snimaka. Nešto izmijenjen materijal objavljen je krajem 1991. Godine i na dvostrukom CD-u. Na velikom koncertu u Domu sportova 1987. Nastupili su Korni grupa, Time, YU grupa, R.M. Točak band, Drago Mlinarec i Indexi, a na live albumu “YU rock legende” snimljenom na tom koncertu našli su se najveći hitovi Indexa. Davorin Popović otpjevao je obradu stare sevdalinke “Voljelo se dvoje mladih” u okviru muzike koju je za film “Kuduz” skladao Goran Bregović.

Tijekom rata u BIH Indexi nisu radili, ali su snimili pjesmu “Ulica prkosa”. Popović, Kisić i Redžić cijelo ratno vrijeme bili su u Sarajevu, Kovačević je boravio u Pragu, a Rihtman u Izraelu. Davorin Popović je 1995. s pjesmom “XXI vijek”, predstavljao BIH na Eurosongu u Dublinu. Ona je, uz devet novih pjesama, objavljena na njegovom trećem solističkom albumu koji nosi naziv kao i drugi “S tobom dijelim sve”. 1995. godine grupa je ponovno počela s radom. Uz Popovića i Kovačevića svirali su Peco Petej, Davor Črnigoj i Sinan Alimanović. U siječnju 1996. godine svirali su pet uzastopnih koncerata u zagrebačkoj dvorani “Vatroslav Lisinski”. U travnju su rasprodali tri koncerta u Sava centru, te jedan u Novom Sadu. Publika ih je svuda dočekala s oduševljenjem. 1999. godine objavili su drugi studijski album “Kameni cvjetovi”, na kojem su se vratili izvornom rock zvuku, koji se najviše ogledao u tretmanu gitara i orgulja. Snimak posljednjeg nastupa Indexa u sarajevskoj “Zetri” održanog 1. listopada 1999. godine objavljen je na duplom discu “1.10.1999. Zetra”. Te večeri sa njima su kao gosti nastupali Kornelije Kovač, Goran Bregović, Milić Vukašinović, Hari Varešanović i Mladen Vojčić Tifa.

Posljednji koncert Indexi su održali u Banja Luci, 5. svibnja 2001. godine. Davorin Popović umro je 18. lipnja te godine, a članovi grupe odlučili su tada da prestanu s radom. U BIH je ustanovljena godišnja Nagrada “Davorin” koja se dodjeljuje najuspješnijim glazbenicima. Na prvu godišnjicu njegove smrti objavljen je CD singl “Pjesma za Davora”, koju je napisao Zlatan Fazlić, a uz njega su pjevali Dado Topić, Aki Rahimovski i Mladen Vojčić Tifa.

Bodo Kovačević umro je 22. ožujka 2004., bubnjar Ðorđe Kisić 25. studenog 2005., a prvi bubnjar Nedo Hadžihasanović 3. veljače 2006. godine.

Romansiranu biografiju "Indexi: U inat godinama” napisao je novinar iz Zenice Josip Dujmović.


Diskografija

Singlovi
"Sedam veličanstvenih" / "Nikada" / "Večeras u gradu mladih" / "Atlantis" (PGP RTB 1964.)
"Pružam ruke" / "Naše doba"/ "Zašto je prazan čitav svijet" / "Jednom smo se svađali" (PGP RTB 1967.)
"Drugi čovjek" / "Ako jednom budeš sama" / "Jutro će promijeniti sve" (PGP RTB 1969. )
"Ne želim tvoju ljubav" / "Šabn-dabn-šabn-du-bajo" (Jugoton 1969.)
"Svijet u kome živim"/"Da sam ja netko" (Jugoton 1971.)
"Krivac si ti"/ "Sve ove godine" (Jugoton 1972.)
"Sanjam" / "Balada" (Jugoton 1972.)
"PlIma"/ "Ugasila je plamen" / "Povratak Jacka Trbosjeka i ostalog zla" (Jugoton 1972. )
"Predaj se srce" / "Budi kao more" (Jugoton 1973.)
"Jedina moja" / "I tvoje će proći" (Diskoton 1973.)
"Samo su ruže znale" / "Samoćo, ljubavi moja" (Diskoton 1974.)
"Ding-da-da"/ "Da smo ljudi" (Diskoton 1974.)
"Bacila je sve niz rijeku" / "Pogrešan broj" (Diskoton 1974.)
"Volim te" /"Ti si mi bila naj, naj!" (Diskoton 1975.)
"Obala pusta, obala vrela"/"Prva ljubav" (Diskoton 1975.)
"Moja Hana" / "Noćni susreti" / "Stani malo, zlato moje" / "Putovi" (Diskoton 1976.)
"I mi i nas dvoje" /"Kad se hoće, sve se može" (Diskoton 1976.)
"Samo jednom" / "Kupala se cura jedna u potoku pod planinom" (Jugoton 1977.)
"U jednim plavim očima" /"Ana" (Diskoton 1977.)
"Voljela je Sjaj u travi"/ "Pokaži mi dlan" (Jugoton 1977.)
"Ispijmo zlatni pehar" / "Svidaš mi se" (Diskoton 1978.)
"Pozovi me na kafu"/"Slovo o čovjeku" (Jugoton 1978.)
"Prazne noći a beskrajni dani" (Diskoton 1979.)
"310 poljubaca" / "Bilo je lijepo" (Jugoton 1979.)
"Njene oči, usne, ruke"/ "Oj, Neretvo" (Jugoton 1980.)
"Betonska brana"/"Da oblak zna" (Jugoton 1981.)

Albumi
"Indexi" (Jugoton 1974. kompilacija)
"Indexi" (Diskoton 1976.)
"Modra rijeka" (Jugoton 1978.)
"Sve ove godine" (Diskoton 1986. kompilacija, četvorostruki)

Davorin Popović solo

Singl
"Ja sam uvijek htio ljudima da dam" / "Crveno svjetlo"
(PGP RTB 1976.)

Albumi
"Svaka je ljubav ista (osim one prave)" (Diskoton 1976.)
"S tobom dijelim sve" (Diskoton 1984.)

Izvor: Džuboks